U srijedu, 6. aprila 2016. godine, uz prisustvo učenika i profesora, kao i značajnog broja gostiju, Medresa je bila domaćin promocije poeme “Hava majka Pridorka” autora Safeta Kadića. Bila je to premijerna promocija djela koje je nedavno objavila izdavačka kuća “Planjax”, Bobare, Tešanj.
Prisutni su mogli uživati u lijepo osmišljenom programu koji je započeo učenjem odlomka iz Kur'ana, a nastavio se recitatorsko-dramskim performansom čitanja dijelova poeme koji su za ovu priliku pripremile profesorice Saliha Delibašić-Kasa i Amina Uzunović, sa kojim je čitav program bio isprepleten sve do samoga kraja.
U svojstvu domaćina, pristunima se obratio i poželio dobrodošlicu direktor Medrese Dženan Handžić. U svome obraćanju ukazao je na značaj ovog djela sa aspekta njegovanja kulture sjećanja o zločinima, o kojima ništa ne može tako zorno svjedočiti kao majčinska bol.
– Iz aspekta kur'anskog svjetonazora, gubitak djetata je vjerovatno najveća ovozemaljska patnja sa kojom se živ čovjek može suočiti. Sjetimo se Jakuba a.s. koji je bio otac 12 sinova, kako je, kada je pomislio da je zauvijek izgubio jednog od njih, Jusufa, isplakao svoje oči tugujući za njim. Kako onda iko ko to nije doživio može i pomisliti da i izbliza razumije patnju sa kojom se suočavaju takvi ljudi. I kako je uopće doživjeti i preživjeti gubitak šest sinova i muža u jednom danu?! Međutim, najbliže što se može prići tom osjećaju čini mi se iskazano je u poemi „Hava majka Pridorka“. Dok je budete čitali ili pak slušali kao u interpretaciji naših recitatora večeras, vjerovatno će vam poteći suze. I to je dobro. Suze umivaju našu dušu i čiste je od prašine zaborava. Iskrenost Kadićeve emocije, rukom virtuoza pisane riječi prenesene na papir i uobličene u ovu poemu, dotaknuće svakog čovjeka. Iskrenost je njegov jezik, i zato ga tako dobro razumijemo. Havine suze, suze bosanskih majki, i naše suze, obavezuju nas da pamtimo ali i da se trudimo da izgradimo sebe i društvo tako da više nikada ne dozvolimo da se te suze ponove. Sjećanje na tugu, bol i zločine, to je ustvari obaveza da ne dozvolimo da se zločin ikada više ponovi – kazao je između ostalog direktor Handžić.
Potom je o knjizi govorio naš ugledni lingvist, akademik prof. dr. Dževad Jahić. Uz izrazito pozitivne ocjene o kvalitetu i književnim dometima ovog djela, ispisanog perom autora, također lingviste, koji se u trećoj životnoj dobi iskazao i u književnosti, akademik Jahić nije krio čuđenje što smo tako “iznenada” dobili jedno takvo književno zrelo djelo. Ukazao je na značaj literarnog bavljenja temama iz naše nedavne prošlosti, ali i potrebu da se izrazito kvalitetni i uspjeli književni radovi razdvoje od onih koji nemaju takve umjetničke domete. Svoje obraćanje završio je čitanjem dijela poeme, želeći na taj način iskazati svoje poštovanje prema visokom jezičkom stilu kojim je knjiga ispisana.
Na kraju se prisutnima obratio i sam autor, koji se sa neskrivenim emocijama zahvalio na ukupnoj atmosferi koju je doživio u Medresi premijerno predstavljajući svoju poemu.
Safet Kadić, profesor bosanskog jezika i književnosti sa internacionalnim iskustvom, novinar, urednik i esejist, rođen je 1949. godine u mjestu Gora, na tromeđi općina Zenica, Kakanj i Busovača. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju učiteljsku školu u Travniku. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Odsjek za južnoslavenske jezike.
Još od studentskih dana bavio se naučnim radom u struci. Radio je kao lektor-predavač na univerzitetu „Taras Ševčenko“ u Kijevu, Ukrajina. Bio je veoma aktivan i u novinarstvu. Pisao je vijesti, reportaže, putopise, feljtone, kritike, komentare, recenzije, ali i pjesme, priče i eseje. Dugogodišnji je novinar i urednik sarajevskog dnevnog lista „Večernje novine“, gdje je bio zaposlen i tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Od 2004. godine sve do odlaska u penziju radio je u Institutu za jezik u Sarajevu kao stručni saradnik. Danas živi u Sarajevu i bavi se pisanjem.
Menu
