أَتَأْمُرُونَ النَّاسَ بِالْبِرِّ وَتَنْسَوْنَ أَنْفُسَكُمْ وَأَنْتُمْ تَتْلُونَ الْكِتَابَ ۚ أَفَلَا تَعْقِلُونَ
Zar od drugih tražite da dobročinstvo čine, a pri tome sebe zaboravljate, dok Knjigu učite? Zar se opametiti nećete? (El Bekara, 44)
Draga i poštovana braćo, cijenjeni džemate!
Ljudsko biće je kruna Božijeg stvaranja. Allah, dž.š., kaže da nas je stvorio u najljepšem obliku i učinio nas Svojim namjesnicima na Zemlji. Međutim, svojim ponašanjem neki ljudi nažalost naruše taj prirodni sklad u kojem nas je Allah, dž.š., stvorio. O našoj vrijednosti ustvari najbolje govore naša djela, pa koliko su dobra i vrijedna naša djela, toliko smo i mi dobri i vrijedni, a ako su naša djela, ne daj Bože, loša, onda smo i mi sami takvi. Vrijednost čovjeka ne određuje dakle njegovo porijeklo, imovinski status ili njegovo mišljenje o samome sebi, nego to što čini.
Mnogo je kur'anskih ajeta u kojima Allah, dž.š., hvali ljude na osnovu njihovih djela, pa tako, naprimjer, i prvu generaciju muslimana, o kojoj kaže:
Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i vjerujete u Allaha! (Ali Imran, 110.)
U skladu sa ovim ajetom, svaka generacija muslimana koja želi biti najbolja mora se držati tog principa – naređivati dobro a odvraćati od zla. Blago onome ko druge ljude potiče da čine dobro i odvraća ih od grijeha. To je lijepa osobina vjernika o kojoj ćemo nešto više reći u današnjoj hutbi. Dužnost svakog muslimana i muslimanke je da, u skladu sa svojim mogućnostima, naređuju dobro a odvraćaju od zla.
Od Nu'mana b. Bešira, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Primjer onoga ko čuva Allahove granice i onoga koji ih prelazi jest kao primjer naroda koji na lađi, izvlačeći strelice, određuje ko će biti na gornjem, a ko na donjem dijelu. Kada oni iz donjeg dijela krenu da zahvate vodu, prođu pored onih koji su na gornjem dijelu, pa kažu: ‘Kada bismo mi sebi probušili rupu u svom (donjem) dijelu da ne uznemiravamo ove na gornjem dijelu?’ Ako ih ovi iz gornjeg dijela puste da to urade, propast će svi, a ako ih spriječe, spasit će se i jedni i drugi. (Hadis bilježi imam Buhari)
Draga i poštovana braćo, u ovom hadisu Allahov Poslanik a.s., na jedan slikovit način poredi onoga kome je Allah dž.š., dao Uputu sa onim ljudima koji, nažalost, nisu sljedbenici Upute. Kada slijedimo Uputu, mi smo poput onoga koji je na palubi broda; ima čist zrak, ima sunce, ima kišu, opskrbu … A oni koji to nisu, oni su poput onih koji su na potpalublju, koji su u mraku, bez vode i opskrbe.
U našem svakodnevnom životu, vrlo često možemo čuti rečenicu ili savjet: Ma pusti ga, pametniji popušta! Jedan naš pametni i mudri alim je kazao: Da pametniji popušta, vazda bi budale vladale svijetom. Zato nas Poslanik a.s., u hadisu uči da ćemo, ako budemo takve zaustavljali, radili na njihovom odgoju, spasit i sebe i druge oko nas. Uzvišeni Gospodar u 25. ajetu sure El-Enfal kaže:
Čuvajte se smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi.
Ne može se u našem društvu činiti grijeh i zlo, a da mi šutimo i ne popravljamo stanje. Dokle god se trudimo da popravimo stvari, dokle god jedni drugima savjet udjeljujemo, dokle god smo iskreni jedni prema drugima, Resullah a.s., je živ među nama, jer je živ njegov stil življenja.
Metod u djelovanju Allahovih poslanika bio je taj da nisu željeli raditi drukčije od onoga kako su svom narodu govorili. Nažalost, u današnjem vremenu mi vrlo često znamo upasti u zamku samoobmane, na način da savjetujemo i pozivamo ljude, a da mi sami to ne praktikujemo. Na to nas Uzvišeni Gospodar u Kur'anu upozorava: Zar od drugih tražite da dobročinstvo čine, a pri tome sebe zaboravljate, dok Knjigu učite? Zar se opametiti nećete? (El Bekara, 44.)
Allahov Poslanik a.s., nam u hadisu jasno govori o tome kakvu će žestinu kazne iskusiti onaj koji naređuje dobro ili odvraća od zla, ali ga njegova djela u laž utjeruju.
Od Usame b. Zejda r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Na Sudnjem danu bit će doveden čovjek i bačen u vatru, pa će mu ispadati crijeva, a on će oko njih kružiti, kao što magarac kruži oko mlina. Stanovnici Džehennema će se oko njega sakupiti i upitati ga: Čovječe, šta je s tobom? Zar nisi naređivao dobro i odvraćao od zla? On će odgovoriti: Da, naređivao sam dobro, a nisam ga radio, i odvraćao sam od zla, a radio sam ga.
Proces naređivanja dobra i odvraćanja od zla počinje u nama samim. Samo riječi koje djela prate, osvajaju ljudska srca. Riječi su poput sjemena. Ako mi to sjeme lijepo pripremimo, čuvamo i njegujemo, pa zatim pronađemo ljude koji zavrijeđuju da im to sjeme damo, a ti isti pripreme zemlju srca svoga, Allah dž.š., u tom trenutku dadne poseban bereket koji vezuje to sjeme za zemlju srca iz koje treba da nikne plod.
Molim Svevišnjeg Gospodara da nas učini iskrenim vjernicima, onima koji traže da se čini dobro a od zla odvraćaju.
Amin!
U Velikom Čajnu, 05.03.2021. godine
Hatib: Jakub Hodžić, IVa
Mentor: Amel Hasandić, prof.
