VAŽNOST VREMENA VAŽNOST VREMENA Allahu dž.š. zahvaljujemo na bezbrojnim blagodatima koje nam svakodnevno šalje. Neka je mir i spas na posljednjeg Allahovog Polsnaika, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, čestite ashabe i na sve mulsimane i muslimanke do Sudnjega…
A naša je zemlja već lijepa, i naš je narod dobar. Kako je bilo lijepo sinoć vas vidjeti kako bodrite momke koji se bore za naš grb i našu zemlju. Lijepo je bilo vidjeti veličanstveni doček dječacima koji su se…
Draga braćo i poštovane sestre!
Svako vrijeme nosi svoj teret, poteškoće i probleme, a problem našeg vremena je u tome što ga je sve manje. Često jedni od drugih čujemo rečenicu kako je nestalo bereketa u vremenu. Nažalost, cijenu nedostatka vremena najčešće plaća upravo prijateljstvo. Ljudi se susreću, ali ne razgovaraju, upitaju se za zdravlje i porodicu, a misle na nešto sasvim drugo. Čovjek je danas, ustvari,svugdje više prisutan nego što je prisutan sa samim sobom. A ono što čovjeka čini osobenim i jedinstvenim jeste razum, govor i potreba da živi u zajednici. Socijalna je određenost temeljna osobina čovjeka, da živi u zajednici s drugima.
Poštovane džematlije, u današnjoj hutbi govorit ćemo o licemjerstvu, dvoličnosti, toj opasnoj duhovnoj bolesti koja upropaštava na ahiretu, jer je Allah dž.š. obećao da će licemjeri biti na samom dnu džehennema, ali i na dunjaluku, jer licemjerstvo uništava naše međuljudske odnose koji predstavljaju osnovni faktor uspjeha svake zajednice i pojedinca.
Allah, dž.š., je sveznajući tako da ne postoji niko ko se pred Njim može pretvarati i lagati pa se može reći da se pojava licemjerstva najviše može okarakterizirati kao poremećaj u međuljudskim odnosima. Ljudsko znanje je ograničeno tako da nismo uvijek u stanju prozrijeti i shvatiti suštinu nečijih namjera, pa nas je stoga prilično lahko prevariti i prikazati nam istinu drugačijom nego što ona jeste. Licemjerstvo u našim međuljuskim odnosima je znak da je naše međusobno povjerenje narušeno i da naši odnosi nisu u skladu sa propisima dini islama. U ovoj hutbi pokušat ćemo nešto reći o osobinama pomoću kojih možemo prepoznati licemjere kao i o razornim posljedicama ovog grijeha.
Džuma je ukras petka, a hutba prilika da se upute poruke zajedništva i dobra. Svaki hatib se trudi da ih prenese na najljepši način, a jedna hatibska poruka je zbog svoje važnosti svim hatibima zajednička: to je poruka ajeta kojim se završava hutba, a koji u prijevodu glasi: „Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje“ (Kur'an, 16. sura – Nahl, 90. ajet).
Učenje ovog ajeta na kraju hutbe uveo je pravedni i mudri halifa Omer b. Abdulaziz za vrijeme svoje vladavine. Vladari prije njega su se međusobno proklinjali, čak i sa minbera, smatrajući jedni druge neprijateljima, a dobri halifa Omer b. Abdulaziz je uveo praksu da se umjesto međusobnog proklinjanja muslimani pozivaju ka dobru i da se se odvraćaju od zla i svega negativnog.
U jednom dužem hadisu zabilježeno je kako je Ebu Zerr r.a., između ostalog, upitao Poslanika a.s. šta su sadržavali suhufi objavljeni poslanicima Ibrahimu i Musau a.s. Poslanik a.s. je odgovorio: “Same propise (primjere).” Potom je Poslanik a.s. citirao nekoliko rečenica iz suhufa:“
– jedan će dio provoditi u munadžatu – razgovoru sa svojim Gopodarom;
– jedan će dio vršiti obračun sa samim sobom;
– jedan će dio razmišljati o Allahovom stvaranju, a
– jedan će dio iskoristiti kako bi zadovoljio životne potrebe.
Petak je najodlikovaniji dan u sedmici pa zbog toga muslimani treba da ga provedu na poseban način, trebaju se posebno pripremati za njega i nikako ne smiju dozvoliti da ono što je Allah, dž.š., odlikovao oni učine običnim i manje vrijednim. Govoreći o odlikama petka Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao je: ‘’Najbolji dan u kojem je sunce izašlo jeste petak; u njemu je stvoren Adem, a.s., u njemu je uveden u Džennet, u njemu je izveden iz Dženneta i Kijametski dan će nastupiti u petak.’’
U vjerodostojnim hadisima navode se djela koja je preporučljivo činiti u ovom danu a onome ko ih bude činio obećana je mnogostruka nagrada.
Musliman koji kolje kurban će, nošen Habilovim primjerom, na zlo uzvraćati dobrim, kurbanskim mesom će simbolično obradovati i onoga ko mu je, možda, leđa okrenuo, te će se potruditi da svojom dobrotom nadvlada svaku vrstu kabilovskog zla. On će tako odaslati jasnu poruku da je biće mira i harmonije te da to očekuje i želi od drugih.
„Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete vratiti?“ (El-Mu'minun, 115.)
Iz citiranog ajeta vidimo da naš život na ovome svijetu nije bez svrhe i cilja. Naš život ima svoje razloge koje svaki pojedinac i zajednica trebaju otkrivati, i u duhu Božanske volje osmišljavati. Nedopustivo je da život na ovome svijetu svedemo na puko preživljavanje i razmnožavanje, što je odlika životinjskog svijeta, naš život moramo osmisliti i oplemeniti višim ciljevima.