Hutba br. 21/20-21
STRPLJIVOST
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اصْبِرُوا وَصَابِرُوا وَرَابِطُوا وَاتَّقُوا اللَّهَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ
“O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite!” (Kur’an, Ali Imran, 200. ajet).
U lijepu narav koja krasi muslimana, između ostalog, spada strpljivost i podnošenje raznih nedaća i iskušenja na putu svoga vjerovanja u Allaha dž.š., ali i u svakodnevnom životu. Strpljivost, ili sabur, je podnošenje životne neprijatnosti, neugodnosti, straha i nemira prilikom nesreće ili iskušenja.
Nerijetko primjećujemo da u ljudima raste neki naboj, gorčina, nervoza, nezadovoljstvo. Prisutno je to i sasvim osjetno, od nekih najobičnijih životnih situacija, od stajanja u redu u trgovini, apoteci, u saobraćaju gdje se treba pokazati jedna sekunda ili gesta dobre volje da se nekome ne oduzima prvenstvo prolaza ili ne ugrozi nečiji život. Na društvenim mrežama to je možda još vidljivije. Te pojave govore nam o bolesti duše i ozbiljno ugroženom duhovnom i moralnom zdravlju današnjeg čovjeka, posebnog mladog.
Svaki musliman kroz mnogobrojne situacije u životu crpi znanje i uči iz njega. Iskušenja koja ga zadese trebaju biti razlog njegovog napretka i uspjeha, a ne razlog očaja i gubljenja nade. Na tom trnovitom putu, koji ga čini snažnijim, nailazi na prepreke kroz koje mora proći.
Riječ sabur znači ukroćivanje svoga nefsa (ega), prisiljavajući ga da radi ono što mu se ponekad i ne dopada, a sve radi jednog cilja: približavanja Uzvišenom Allahu dž.š. Sabur je izvorna osobina islamskog morala i smatra se polovinom imana. Od Ibn Mes'uda se prenosi predaja koja glasi: „Sabur je pola imana, a jekin (čvrsto uvjerenje) je pravo vjerovanje“. Međutim, prirođena ljudska osobina jeste nestrpljivost i žurba, koja mnogo puta košta čovjeka tako što nedovoljno promisli o situaciji u kojoj se nalazi i donese pogrešnu odluku ili usljed svoje brzopletosti ne primijeti ono što bi trebao primijetiti.
Sabur ne znači stajati mirno, biti pasivan i čekati da neko umjesto nas riješi probleme, već označava izdržljivost i upornost na Allahovom putu i želju za postizanjem Allahovog zadovoljstva i vječne nagrade.
Čovjek je uvijek u jednom od dva stanja: u blagodati koju mu Allah daruje ili u iskušenju u kojem ga On iskušava. Kada je čovjek u stanju blagodati obaveza mu je da zahvaljuje, dok je u nedaći obavezan da se strpi.
Ebu Seid i Ebu Hurejre, radijallahu anhuma, prenose da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Muslimana ne pogodi nikakva nedaća ili bolest, niti tuga ili žalost, niti bilo kakva nezgoda, čak ni obični ubod trna, a da mu zbog toga Allah ne oprosti dio njegovih grijeha.” (Muttefekun alejhi)
U vjerodostojnim predajama spominje se da strpljivost nije urođena osobina, već se ona stiče uvježbavanjem i navikavanjem duše na strpljivost. Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi da je skupina ensarija tražila od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neke životne potrepštine, pa im je on dao sve što je imao, a onda im je rekao: “Kod mene se neće naći nikakvo dobro ili blagodat, a da vam je neću udijeliti, pa ko od vas pokaže skromnost, Allah će ga učiniti skromnim, ko pokaže neovisnost, Allah će ga učiniti neovisnim, a ko pokaže strpljivost, Allah će ga učiniti strpljivim. Nikome nije dato veće dobro od strpljivosti.” (Buharija i Muslim).
Povjerenje koje mumin ima u Allaha povećava njegov sabur i jača njegovu volju. Zapravo, osnova njegovog sabura je povjerenje u Allaha i veza s Njim. Kao što Allah, dž.š., u Kur’anu kaže:
”O vjernici! Od Allaha tražite pomoć strpljivošću i namazom. Jer Allah je uistinu sa strpljivima.” (Bakara, 153)
Mumin čuva svoje dostojanstvo u teškoćama i ostaje jak, nadajući se Allahovom rahmetu i očekujući Njegovu pomoć. On ne trpi zato što mora nego saburi nadajući se Allahovoj nagradi.
U suri Asr Uzvišeni kaže:” Tako mi vremena. Zaista je čovjek na gubitku. Osim onih koji vjeruju i čine dobra djela, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje”.
Ahmed prenosi od Ebu Hurejre hadis u kojem Poslanik a. s. kaže:” Tri su stvari sušta istina: ako se čovjek kojem je nepravda učinjena, strpi u ime Allaha Uzvišenog, On će ga uzvisiti i pomoći mu. Ako čovjek otvori vrata darežljivosti želeći pomoći rodbini, Allah će ga obogatiti, i ako čovjek počne prositi i tražiti od ljudi, Allah će mu imetak umanjivati”.
Strpljivost za iman je kao glava za tijelo. Čovjek nije razumio da su poteškoće kroz koje leptir prolazi pri izlasku iz čahure Allahovo djelo, i da Allah time želi učiniti da krv iz tijela leptira potekne u krila i kada se oslobodi čahure da bude spreman letjeti.
Nekad su teškoće upravo ono što trebamo u životu.. Kada bi nam Allah uklonio sve prepreke u životu, teško da bismo izrasli u zdrave i stabilne ličnosti, i nikada ne bismo postali onoliko snažni koliko jesmo.
Na kraju, molim Uzvišenog Allaha dž.š. da nas okiti vrlinom sabura jer strpljivi će na Sudnjem danu biti nagrađeni bez polaganja računa.
Amin.
U Velikom Čajnu, 29. januar 2021. godine
Hatib
Kerim Jašarević, IVa
Mentor
Dženan Rezaković, prof.
