„Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete vratiti?“ (El-Mu'minun, 115.)
Iz citiranog ajeta vidimo da naš život na ovome svijetu nije bez svrhe i cilja. Naš život ima svoje razloge koje svaki pojedinac i zajednica trebaju otkrivati, i u duhu Božanske volje osmišljavati. Nedopustivo je da život na ovome svijetu svedemo na puko preživljavanje i razmnožavanje, što je odlika životinjskog svijeta, naš život moramo osmisliti i oplemeniti višim ciljevima.
Jedna od najvećih blagodati koje je Uzvišeni Allah dao čovjeku jeste vrijeme. Mladost je najdragocjenija faza u našem prolaznom životu. To je ujedno i najljepši period čovjekovog života. Djetinjstvo je zdravo ali nedovoljno razumno. Starost je mudrost ali bez mladalačke snage i ambicije. Jedino doba u kojem su sjedinjene sve te osobine: polet, snaga, ambicioznost i pamet, jeste mladost. Zbog toga nije ni čudo što islam potencira mladost kao najdragocjeniji i najkreativniji period u životu čovjeka. U tom smislu možemo navesti dva hadisa u kojima Poslanik, s.a.v.s. direktno govori o mladosti.Prvi, nama dobro poznati u kojem nam Muhammed, s.a.v.s., savjetuje da što je moguće bolje iskoristimo pet blagodati prije nego što nas zadesi pet iskušenja: „Iskoristi pet stvari dok te nije spriječilo drugih pet;
– mladost prije starosti,
– zdravlje prije bolesti,
– bogatstvo prije siromaštva,
– slobodno vrijeme prije zauzetosti,
– život prije smrti“.
„Šebabeke kable heremike“ – mladost prije starosti jedna je od tih pet blagodati. Upravo zbog tog poleta, zbog snage, ambicioznosti i inteligencije, naš Pejgamber nam savjetuje da iskoristimo to doba svoga života. U drugom hadisu Muhammed, s.a.v.s., nabrajajući vrste ljudi koje će Allah smjestiti u svoj hlad kada drugog hlada osim njegovog ne bude, spominje i mladića koji je odrastao u pokornosti prema Uzvišenom Gospodaru („Šaabbun nešee fi ibadetillahi). Ovo naravno vrijedi kako za muškarce tako i za djevojke. Navest ćemo ovdje i mudrost koju je izrekao poznati sarajevski mujezin, hadži Ganija, kada su ga mladi derviši gledali kako se zagrijava ispred džamije, pa ga pitali šta je tajna njegove krjeposti u poznim godinama. A on im odgovori: „Čuvali smo svoje tijelo od harama u mladosti pa nam ga je Allah sačuvao od bolesti i nemoći u starosti.“ (Preuzeto iz novog „Kulina“)
Moderni mladići i djevojke sate i sate provode uz TV gledajući zaglupljujuće i amoralne emisije i serije, igrajući se igrica, sjedeći u kafanama (čitaj u „Visti“), plešući u diskotekama. Zašto se ne osvijestimo? Zašto nam vrijeme tek tako prolazi? Kada danas sretnete mladića ili djevojku i pitate ga/je šta radi, on/ona kaže: „Ubijam vrijeme“. Oni ne znaju da na taj način ubijaju sebe, da je to ravno zločinu za koji nasreću ili nažalost niko ne odgovara. Zato se dešava da nam dođu stranci sa jasnim ciljevima i projektima, otvore kojekakve šoping centre, zaposli pokojeg nepismenog, odnese moj i tvoj novac, usput odvede mlade, obrazovane ljude i tako osigurava dominaciju nad muslimanima. Kako i ne bi kad je kuća ummeta u dubokom snu a vrata otvorena pa odnese ko šta želi. Zašto ne pročitamo hadis iz Tirmizijeve zbirke u kojem Muhammed, s.a.v.s., kaže da se čovjek neće ni pomaknuti na Sudnjem danu dok ne bude odgovorio na četiri pitanja: U čemu mu je život prošao, kako je mladost proveo, kako je imetak stekao i u šta ga je trošio, i da li je radio po onome što je znao? Mi moramo biti svjesni prolaznosti vremena. Što se kasnije probudimo iz ovog sna gubici će biti veći. Ako ne shvatimo da je vrijeme dragocjeno, ako se ne vratimo našoj vjeri, ako ne ovladamo savremenim tehnologijama, ako nam nauka ne bude opsesija, naš progres je miljama daleko od nas.
Da bismo spremno dočekali taj period nužno je na vrijeme spremati se za njega i osmisliti ga. Da bi se to postiglo nužno je odrediti jasan cilj u životu. Jer život bez cilja je život bez smisla. U naprednim zemljama Zapada djeca imaju sedmično jedan čas na kome se uče određivanju ciljeva i prioriteta u životu. Iako djeca još nisu svjesna tih aktivnosti, ipak se postepeno privikavaju na razmišljanje i traganje za tim tako bitnim principom u životu, i na vrijeme se usmjeravaju. Ukoliko se pogrešno usmjere ići će ka pogrešnom cilju.
Sramota je posebno za mladog čovjeka, kazat ćemo, posebno za mladog čovjeka koji je učenik medrese da nema cilj u životu. Mladiću i djevojko, stalno se preispituj šta ti je cilj u životu. Zbog čega živiš na ovome svijetu? Da li živiš samo kako bi jeo, pio, spavao i nakon toga umro? Zapitaj se malo, jer tako i životinje žive. Ili živiš radi nečega drugog. Završiš školu i fakultet, dobiješ posao, stekneš imetak, oženiš se, dobiješ djecu i sve tako dok ne umreš? Je li razumno samo zbog toga živjeti? Susrećemo mnoge ljude koji žive i umiru a ne znaju zbog čega su stvoreni. Je li razumno da glavna briga djevojke bude kako će što ljepše izgledati i dopasti se svome mladiću? Je li opravdano da životni cilj mladića bude samo uljepšavanje, uživanje u raznim provodima, telefonima, odjeći i skupocjenim automobilima…
Razne ciljeve bismo mogli podijeliti u tri vrste: negativni ciljevi, zatim pozitivni ali prolazni i trajni, ambiciozni ciljevi. Nas ovdje interesuju trajni ciljevi. Oni se ogledaju u tome da čovjek svim svojim djelatnostima nastoji postići Allahovo, dž.š., zadovoljstvo. Jer svrha čovjekovog postojanja na ovom svijetu jeste upravo spoznaja i poslušnost Uzvišenom Gospodaru kako bi zadobio to zadovoljstvo. U Kur'anu se kaže: „Džine i ljude sam stvorio samo da mi se klanjaju.“ (Ez-Zarijat, 56.)
Poslušnost i robovanje Allahu ne znači neprestano provođenje vremena u ibadetu i distanciranje od blagodati ovoga svijeta. Allahovo zadovoljstvo ćemo i postići na ovome svijetu i raspolažući blagodatima ovoga svijeta. Vjernik u Allaha može, s ispravnim odnosom prema ovome svijetu, uživati kao i onaj kome je ovaj svijet smisao života i konačan cilj. Primjerice, bogat musliman opravdat će svoje bogatstvo ako, nakon što obezbijedi lagodan život, brine i o potrebama drugih ljudi, pomaže i afirmira islam kao apsolutnu istinu datu ljudima. Novac utrošen na takav način je svojevrsni ibadet.
Kada su novinari upitali mladog i uspješnog fudbalera šta mu je najveća želja u životu, on im je odgovorio: „Da uđem u Džennet“. Međutim, novinari to nisu razumjeli pa su mu rekli da pitaju o željama u životu, a on im je dao isti odgovor. Zatim su ga upitali: „Zašto onda igraš fudbal?“ Rekao je: „Igram fudbal kako bih zaradio dosta novca. Njime ću obezbijediti svojoj porodici pristojan život i trošiti ga na Allahovom putu, tako zadobiti Allahovo zadovoljstvo i ući u Džennet, akobogda. Uz to želim postati svijetli primjer. Kada mladi ljudi vide uspješnog sportaša koji je moralan i lijepo se odnosi prema ljudima, pokoran je Allahu, povest će za sobom mnoge od njih, za to ću imati nagradu svih onih koji se budu ugledali na mene.“ Ovom čovjeku je sigurno motiv ajet u kojem Allah, dž.š., kaže:
„Oni koje troše imetke svoje kako bi stekli Allahovo zadovoljstvo, i da im to postane navika, liče vrtu na visoravni na koji se izliva obilna kiša, pa daje dvostruk plod; ako ne bude obilne kiše, bude kiše rosulje. A Allah dobro vidi ono što vi radite.“ (el-Bekare, 265.)
U jednom širem kontekstu, pod pojmom „imetka“ spomenutog u ovom ajetu, možemo shvatiti kapital općenito. A zar kapital, pored pokretne i nepokretne imovine nije, naprimjer, i mladost? Zar kapital nije zdravlje, znanje… Sve te blagodati treba iskoristiti u duhu hadisa koji smo citirali na početku hutbe. Na taj način ćemo steći bereket, Allahov blagoslov spomenut u ovom ajetu.
Bez velikih ambicija i jasnog cilja nema ni velikih rezultata ni velikog čovjeka. Svakodnevno se kretati ka cilju i redovno napredovati. Stalno imati na umu hadis u kome Muhammed, s.a.v.s., kaže: „Onaj čija su dva dana ista malouman je, a onaj čije je jučer bolje od njegovog danas, proklet je“(Bejheki).Također, imati na umu i činjenicu da „ne napredovati znači nazadovati“. Mladiću, nemoj se ponositi svojom frizurom ili obrijanom glavom, lancima oko vrata i narukvicama, ponosi se brojem stranih jezika koje govoriš, svojom školom u koju ideš i koju ćeš akobogda završiti. Ponosi se brojem fakulteta koje ćeš završiti. Ponosi se svojim moralnim životom i djelima koja uradiš za svoju zajednicu, vjeru i zemlju u kojoj živiš. To je ono što će te učiniti bliskim Uzvišenom Allahu i vrijednim pomena u kasnijim generacijama. Znaj da se vrijednost nečijeg životnog vijeka ne mjeri godinama već djelima koja je postigao. Izdigni se iz mizerne prosječnosti. Zacrtaj sebi cilj i budi ustrajan u njegovom ostvarenju. Samo osobe s jasnim ciljem i velikim entuzijazmom mogu nadići okove prosječne sredine. Odlučno koračaj ciljem koji si zacrtao i nemoj zastajkivati. Jer, ako si se uputio prema cilju i putem počeo zastajkivati i kamenjam gađati svakog psa koji laje na tebe, nikad nećeš stići na cilj. I najsporiji, ako ne gubi iz vida svoj cilj, ide još uvijek brže od onoga koji luta bez cilja. Najvažnije je imati cilj. Jer ako čovječanstvu nedostaje cilj – nedostaje li i samo čovječanstvo?
Gospodaru naš, mi znamo samo onoliko koliko si nas Ti podučio, nemoj nas kazniti ako nešto iz zaborava ili nehotice pogriješimo. Omili nam klanjanje namaza kako bismo stekli Tvoju ljubav. I našim potomcima usadi ljubav prema namazu i njegovim ljepotama. Utječemo Ti se od znanja koje nije plodonosno, od srca koje nije skrušeno, od duše koja se ne može zasititi i od dove koja neće biti uslišana. Amin!
U Čajanradu, 16. aprila 2010. godine.
Hatib: Dženan Rezaković, prof.
