U jednom dužem hadisu zabilježeno je kako je Ebu Zerr r.a., između ostalog, upitao Poslanika a.s. šta su sadržavali suhufi objavljeni poslanicima Ibrahimu i Musau a.s. Poslanik a.s. je odgovorio: “Same propise (primjere).” Potom je Poslanik a.s. citirao nekoliko rečenica iz suhufa:“
– jedan će dio provoditi u munadžatu – razgovoru sa svojim Gopodarom;
– jedan će dio vršiti obračun sa samim sobom;
– jedan će dio razmišljati o Allahovom stvaranju, a
– jedan će dio iskoristiti kako bi zadovoljio životne potrebe.
Poštovane džematlije!
Sretni smo što je danas među nama ambasador Arapske Republike Egipat u BiH njegova ekselencija Ahmed Es-Sejjid Hattab, dokazani prijatelj Medrese sa pratnjom. Gospodin Hattab je tokom svog boravka u BiH predano radio na zbližavanju bratskih naroda Egipta i Bosne, na čemu smo mu veoma zahvalni. Posebnu zahvalnost duguju mu učenici i profesori medrese jer je opremanjme zubne i očne ambulante doprinio razvoju Medrese i kvaliteta života naših đaka i građana općine Visoko. On je vrijeme koje je proveo u Bosni iskoristio za činjenje dobra što nam svima može biti pouka, pa ćemo u današnjoj hutbi nešto više reći o korištenju vremena za činjenje dobrih djela.
Vrijeme je neprocjeniva Božija blagodat koja nam je povjerena kako bismo je iskorisitili u pokornosti Uzvišenom Stvoritelju. Vrijeme teče i mi ne možemo utjecati na njega. Sve što je prošlo – daleko je, i ne može se vratiti, a sve što dolazi – blizu je, i ne može se izbjeći. Vrijeme je nenadoknadivo, pa ga treba koristiti čineći dobra djela kako nam ne bi uzalud prolazilo.
Kao što smo u arapskom dijelu hutbe citirali, Uzvišeni se kune vremenom:
“Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.” (El-Asr, 1-4.)
Dakle, iskrena vjera – iman, prožeta dobrim djelima, istinom i saburom – ključ je uspjeha u životu na oba svijeta. U protivnom, slijedi veliki gubitak na ovom svijetu, a kazna na ahiretu.
Alejhisselam nas u hadisu upozorava da će svako od nas kada stane pred svoga Stvoritelja, biti posebno pitan za četiri Božije blagodati:
· za život u šta ga je potrošio;
· za mladost kako ju je proveo;
· za imetak kako ga je stekao i u šta ga je potrošio i
· za znanje da li je po njemu postupao i radio.
Zato posebno treba voditi računa o životu, mladosti, imetku i znanju i poslušati Pejgambera a.s. kada nas savjetuje riječima:
“Iskoristi pet blagodati prije nego što dođe pet iskušenja:
– mladost prije starosti,
– zdravlje prije bolesti,
– bogatstvo prije siromaštva,
– slobodno vrijeme prije zauzetosti i
– život prije smrti.”
Mnogi ljudi kada dožive duboku starost zapitaju se, u šta su potrošili svoju mladost, i obično se tada kaju, ali bude kasno!
Oni koji su bolesni tek tada shvate kolika je vrijednost zdravlja, i jedino što priželjkuju je da se oporave!
Kada imućni izgube imetak, tek tada se sjete onih koji se cijeli živo bore sa siromaštvom, i možda bi im tada i pomogli, ali toga su se sjetili kad više ni sebi ne mogu pomoći!
Oni koji su prezauzeti zbog određenih obaveza stalno maštaju o slobodnom vremenu koje su nekad imali, ali vjerovatno ga nisu iskoristili!
Tako će biti i na smrtnom času! Zapitat će se svako, u čemu mu je život prošao?! Da li je dovoljno klanjao, postio, dijelio sadaku, pazio roditelje, obilazio rodbinu, pomagao komšijama, bio koristan svojoj zajednici… Ima li se s čime vratiti svome Gospodaru?!
Zato, slobodno možemo kazati, da je citirani hadis najbolji recept onome ko želi uspjeh na dunjaluku i na ahiretu.
U dobro poznatom ajetu Allah dž.š. kaže da smo stvoreni radi ibadeta, pa stoga pravilno provesti vrijeme znači provesti ga u ibadetu. Međutim, ovdje treba potcrtati da sve što čovjek čini radi Allahovog zadovoljstva, što je korisno pojedincu i zajednici, u širem smislu, spada u ibadet. Stoga pravilno potrošeno vrijeme nije samo ono vrijeme koje smo dužni potrošiti da izvršimo namaz, zekat, hadž i druge obavezne ibadete, ili vrijeme koje provedemo u dobrovoljnom namazu, postu itd. Ispravno potrošeno vrijeme je svako vrijeme koje ne traćimo u besposlici, nego ga trošimo na sticanje znanja, pošteni rad i sve druge aktivnosti koje su korisne pojedincu i zajednici i koje se ne suprotstavljaju šerijatu.
U jednom dužem hadisu zabilježeno je kako je Ebu Zerr r.a., između ostalog, upitao Poslanika a.s. šta su sadržavali suhufi objavljeni poslanicima Ibrahimu i Musau a.s.
Poslanik a.s. je odgovorio: “Same propise (primjere).”
Potom je Poslanik a.s. citirao nekoliko rečenica iz suhufa:
“Dužnost svakom pametnom čovjeku je da svoje vrijeme rasporedi u četiri vremenska dijela:
– jedan će dio provoditi u munadžatu – razgovoru sa svojim Gopodarom;
– jedan će dio vršiti obračun sa samim sobom;
– jedan će dio razmišljati o Allahovom stvaranju, a
– jedan će dio iskoristiti kako bi zadovoljio životne potrebe.
Pametan čovjek će se zadržati na svom putovanju ka cilju u tri slučaja: da bi obezbijedio opskrbu za povratak, da bi stekao ono što mu je potrebno za život i da bi osjetio slast u onome što mu nije zabranjeno.
Dužnost svakom pametnom je da bude dalekovid u svome vremenu, da se zanima sobom i svojim poslom i da čuva svoj jezik, jer ko uskladi svoj govor sa svojim djelima, govorit će malo i to samo ono što ga se tiče!”
A zatim Ebu Zerr je ponovo priupitao Poslanika a.s.:
“Šta su sadržavali suhufi Musa a.s.?”
Poslanik mu je odogovorio:
“Same pouke!”
Zatim je Poslanik a.s. naveo neke od njih:
“Čudim se onome ko vjeruje u smrt kao se može radovati? Čudim se onome ko vjeruje u Džehennem kako se može smijati? Čudim se onome ko vjeruje u Odredbu kako može posustati. Čudim se onome ko vidi varljivi dunjaluk na kojem njegovi stanovnici jedni druge smjenjuju kako se može na njemu smiriti? I čudim se onome ko vjeruje u Obračun djela kako može ne raditi i ne djelovati?”
Na poslijetku Ebu Zerr je upitao Allahovog Poslanika a.s.:
“Allahov Poslaniče! Imamo li mi nešto od onoga što je objavljeno Ibrahimu i Musa-u u onome što je Uzvišeni Allah objavio tebi!”
Poslanik odgovori: “Ima, uči, čitaj Ebu Zerre!”
I tada je Poslanik citirao posljednje ajete sure El-A'la u kojima Uzvišeni veli: Postići će šta želi onaj koji se očisti i spomene ime Gospodara svoga pa molitvu obavi! Ali, vi više život na ovom svijetu volite, a onaj svijet je bolji i vječan je. Ovo, doista, ima u listovima davnašnjim, listovima Ibrahimovim i Musaovim.”
Draga braćo i sestre!
Ove objavljene Božije riječi u prijašnjim suhufima koje nam je naš Pejgamber prenio su dovoljan razlog da razmislimo o svome životu i vremenu koje živimo, da svaki trenutak svoga života iskoristimo u pokornosti Allahu dž.š. i činjenju dobrih djela! Jer, čim se rodimo, naše vrijeme počne se odbrojavati, naša knjiga djela počne se ispisivati, naša sudbina počne se događati! I tako traje dok Svevišnji našu dušu ne pozove Sebi pa rekne: “Irdži-i” (o dušo, vrati se svome Gospodaru…)
Eto, to je naš život i naše vrijeme za koje ćemo biti pitani jer nećemo odgovarati za vremena naših očeva i djedova!
Zato se potrudimo da ne budemo gubitnici, nego oni koje je Allah dž.š. opisao riječima: Oni vjeruju, čine dobra djela, preporučuju istinu jedni drugima i prepuručuju strpljivost!
Molim Svevišnjeg Allaha da nam u tome pomogne! AMIN
U Čajangradu, 17.12.2010.
Hatib:
Hfz. Abdulkadir Kadrić
U jednom dužem hadisu zabilježeno je kako je Ebu Zerr r.a., između ostalog, upitao Poslanika a.s. šta su sadržavali suhufi objavljeni poslanicima Ibrahimu i Musau a.s.
Poslanik a.s. je odgovorio: “Same propise (primjere).”
Potom je Poslanik a.s. citirao nekoliko rečenica iz suhufa:
“Dužnost svakom pametnom čovjeku je da svoje vrijeme rasporedi u četiri vremenska dijela:
– jedan će dio provoditi u munadžatu – razgovoru sa svojim Gopodarom;
– jedan će dio vršiti obračun sa samim sobom;
– jedan će dio razmišljati o Allahovom stvaranju, a
– jedan će dio iskoristiti kako bi zadovoljio životne potrebe.
