Poštovane džematlije, u današnjoj hutbi govorit ćemo o licemjerstvu, dvoličnosti, toj opasnoj duhovnoj bolesti koja upropaštava na ahiretu, jer je Allah dž.š. obećao da će licemjeri biti na samom dnu džehennema, ali i na dunjaluku, jer licemjerstvo uništava naše međuljudske odnose koji predstavljaju osnovni faktor uspjeha svake zajednice i pojedinca.
Allah, dž.š., je sveznajući tako da ne postoji niko ko se pred Njim može pretvarati i lagati pa se može reći da se pojava licemjerstva najviše može okarakterizirati kao poremećaj u međuljudskim odnosima. Ljudsko znanje je ograničeno tako da nismo uvijek u stanju prozrijeti i shvatiti suštinu nečijih namjera, pa nas je stoga prilično lahko prevariti i prikazati nam istinu drugačijom nego što ona jeste. Licemjerstvo u našim međuljuskim odnosima je znak da je naše međusobno povjerenje narušeno i da naši odnosi nisu u skladu sa propisima dini islama. U ovoj hutbi pokušat ćemo nešto reći o osobinama pomoću kojih možemo prepoznati licemjere kao i o razornim posljedicama ovog grijeha.
﴿وَإِذَا رَأَيْتَهُمْ تُعْجِبُكَ أَجْسَامُهُمْ وَإِنْ يَقُولُوا تَسْمَعْ لِقَوْلِهِمْ كَأَنَّهُمْ خُشُبٌ مُسَنَّدَةٌ يَحِسَبُونَ كُلَّ صَيْحَةٍ عَلَيْهِمْ هُمُ الْعَدُوُّ فَاحْذَرْهُمْ قَاتَلَهُمُ اللهُ أَنَّى يُؤْفَكُونَ﴾
Allah, dž.š., rekao je: “Kad ih pogledaš njihov izgled te ushićuje, a kad progovore ti slušaš riječi njihove, – međutim, oni su kao šuplji naslonjeni balvani, i misle da je svaki pokret protiv njih. Oni su pravi neprijatelji, pa ih se pričuvaj! Allah ih ubio kuda se odmeću?!” (El-Munafikun, 4)
Poštovane džematlije, u današnjoj hutbi govorit ćemo o licemjerstvu, dvoličnosti, toj opasnoj duhovnoj bolesti koja upropaštava na ahiretu, jer je Allah dž.š. obećao da će licemjeri biti na samom dnu džehennema, ali i na dunjaluku, jer licemjerstvo uništava naše međuljudske odnose koji predstavljaju osnovni faktor uspjeha svake zajednice i pojedinca.
Allah, dž.š., je sveznajući tako da ne postoji niko ko se pred Njim može pretvarati i lagati pa se može reći da se pojava licemjerstva najviše može okarakterizirati kao poremećaj u međuljudskim odnosima. Ljudsko znanje je ograničeno tako da nismo uvijek u stanju prozrijeti i shvatiti suštinu nečijih namjera, pa nas je stoga prilično lahko prevariti i prikazati nam istinu drugačijom nego što ona jeste. Licemjerstvo u našim međuljuskim odnosima je znak da je naše međusobno povjerenje narušeno i da naši odnosi nisu u skladu sa propisima dini islama. U ovoj hutbi pokušat ćemo nešto reći o osobinama pomoću kojih možemo prepoznati licemjere kao i o razornim posljedicama ovog grijeha.
Prije svega, treba znati da je licemjerstvo gore od nevjerstva jer se za razliku od nevjernika licemjeri predstavljaju kao prijatelji islama i muslimana a veoma ih je teško prepoznati i shvatiti njihove stvarne namjere. Postoji mnogo razloga zbog kojih neko postaje dvoličnjak ili licemjer. Uglavnom se radi o stjecanju ovodunjalučkih dobara i privilegija. Licemjeri su prije svega kukavice, to su ljudi bez stava i stalnog mišljenja i uvijek nastoje da se dodvore onome ko je prema njihovom mišljenju jači bez obzira da li je istina i pravi put na nekom drugom mjestu. Takvi nisu u stanju poštivati ni sami sebe a kamoli nekoga drugog jedino što oni cijene jeste trenutna korist i izbjegavanje bilo kakvih napora i kritika. Uglavnom, broj licemjera znatno se povećava u situaciji kada se radi o blagostanju i kada nije potrebna bilo kakva žrtva ili borba za ideale u koje se vjeruje.
Stoga, izučavajući historiju islama možemo primijetiti da u Mekki u prvom periodu pojave islama licemjeri uopće nisu ni postojali jer je u to vrijeme trebalo trpjeti razne neugodnosti i nedaće zbog islama. Međutim, u Medini, kada je islam znatno ojačao i kada su njegovi sljedbenici mogli uživati određene privilegije, broj licemjera naglo se počeo povećavati. Što god su islam i muslimani jači broj licemjera se povećava jer zbog svoga straha i bezličnosti kao i zbog želje da steknu određene materijalne koristi oni se samo formalno poistvjećuju sa muslimanima. To su osnovni razlozi zbog kojih se pojedinci ili skupine ljudi odluče krenuti tako ružnim putem da poslije toga ni sami sebe ne poštivaju shvaćajući da su bez karaktera.
Takve ljude Kur’an veoma slikovito opisuje u ajetu koji smo citirali na početku hutbe i poredi ih sa šupljim balvanima i naziva ih kukavicama koji svaki povik, svaku kretnju i dešavanje doživljavaju sa zebnjom u srcu jer se boje da će njihovo licemjerstvo i dvoličnjaštvo biti razotkriveno i da će pred ostalim svijetom biti osramoćeni.
Pored licemjerstva koje se sastoji od lažnog predstavljanja kao vjernika skrivajući u srcu mržnju i nevjerstvo prema muslimanima postoje i oni koji su neiskreni prema ljudima nastojeći kod njih postići svoje određene ciljeve i koristi. Radi se uglavnom o laskavcima koji skriveni iza lažnih osmijeha i nakićenih lijepih riječi nastoje prevariti ljude koji ih okružuju a od kojih mogu pribaviti bilo kakvu korist. Čim osjete da su im takvi beskorisni odmah nestaje i lijepog osmijeha i toplih riječi pa se licemjeri pretvaraju kao da se nikada nisu ni sreli ni vidjeli. Svakako da je i ovo veoma težak oblik licemjerstva i predstavlja grijeh koji narušava temelje međuljudskih odnosa stvarajući među ljudima nepovjerenje.
Vjera islam sastoji se od odanosti prema Allahu, dž.š., ali i prema vjernicima, kako pretpostavljenim tako i prema običnim muslimanima. Licemjeri nisu u stanju nikoga smatrati pravim prijateljem, jer poznavajući sebe, svoju neiskrenost, nedobronamjernost, laži i pretvaranje oni počinju vjerovati da su svi ljudi poput njih; licemjerni i i neiskreni. Na osnovu prethodno spomenutog, postaje nam jasno kako licemjerstvo u međusobnim odnosima među ljudima poput zloćudne bolesti veoma snažno i efikasno uništava skladnost i harmoničnost u društvu. Jedan mudar čovjek je rekao: “Onoga ko je neiskren i licemjeran prema ljudima Allah, dž.š., na ovom svijetu će kazniti tako što će biti okružen ljudima koji su licemjerni prema njemu pa će sam upasti u zamku koju je postavio.” U Kur’anu postoji primjer koji veoma slikovito govori o propasti ovakvih ljudi, onih koji zbog svoje pokvarenosti i licemjernosti nisu bili u stanju steći makar jednog iskrenog prijatelja. Naime, govoreći nam o stanovnicima Džehennema Allah, dž.š., nam prenosi da će oni, kukajući zbog kazne koju su doživjeli, osjećajući potpunu usamljenost i zaborav od strane drugih ljudi zavapiti:
“Mi nemamo nekoga ko će se za nas zauzimati niti imamo prisnog prijatelja.” (Eš-Šuara, 100-101)
Zbog toga, Alija, r.a., rekao je: “Dobro pazite kako ćete se ponašati prema svojoj braći muslimanima jer oni su vaša potpora i na ovom i na onom svijetu.”
Znači, onaj ko nije u stanju na ovom svijetu steći makar nekoliko iskrenih prijatelja koji su povrh svega dobri ljudi i dobri muslimani mora početi razmišljati o sebi i o ljudima koji ga okružuju. Nemoguće je, da je on sam dobar a da ostali nevaljaju, nemoguće je da je on sam pošten, iskren, pravi vjernik a da svi ostali ljudi nisu ništa od toga nego da su svi pokvareni i loši. Razlog zbog kojeg ove džehenemlije koji se spominju u ajetu koji smo upravo citirali kukaju kako nemaju pravih i iskrenih prijatelja koji bi se kod Allaha, dž.š., mogli zauzimati za njih leži u činjenici da su ljudi koji su na ovom svijetu imali kontakt sa njima shvatili da su oni licemjerni, pokvareni, da nemaju dobrih namjera, da se samo pretvaraju i predstavljaju kao dobri a u stvari, u svojim dušama kriju samo mržnju i prema vjeri i prema muslimanima.
Hasan el-Basri veli:“Licemjer želi nedmašiti Allahovo, dž.š., određenje. On je loš čovjek, a želi da ga ljudi smatraju dobrim čovjekom. A kako će ga ljudi takvim smatrati kada je kod Allaha zauzeo mjesto među onima koji su loši, a to srca vjernika moraju osjetiti.“
Svako predstavljanje sebe samoga u boljem svjetlu nego što je to uistinu smatra se licemjerstvom i dvoličnjaštvom bez obzira da li se radi o djelima ili o vjerovanju. Primjer toga su i pojedinci među nama koji čim napuste našu lijepu školu odlaze na razna sumnjiva mjeste, govore i rade ono što je Allah, dž.š., zabranio nastojeći se dodvoriti onima koje je šejtan pod svoje okrilje uzeo. A kada se vrate među nas ponašaju se kao da ništa nisu radili vjerujući na taj način da su dobro prošli i da su uspjeli izbjeći kaznu. Takvi zaboravljaju ono što smo na početku hutbe spomenuli a to je da Allah, dž.š., sve vidi i sve zna i da ne postoji niko na ovom svijetu ko se može spasiti Njegove kazne.
Allah, dž.š., rekao je: “A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nasilnici! On im samo pušta do Dana kada će im oči zbog straha ostati otvorene.” (Ibrahim, 42)
Hasan el-Basri (Allah mu se smilovao) rekao je: “Licemjerstvo je da djela koja činiš u tajnosti budu različita od djela koja činiš u javnosti i da se tvoje riječi ne podudaraju sa tvojim djelima.”
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tri su znaka koji upućuju da je neko licemjer; kada govori laže, kada nešto obeća to ne ispuni i kada mu se nešto povjeri on to pronevjeri. Takav je licemjer pa makar postio, klanjao i tvrdio da je musliman.”
Licemjerstvom se smatra i to da se neko ismijava sa čovjekom koji je osijedio u islamu. Radi se o čovjeku koji je cijeli svoj život ustrajao na putu islama, nikada nije posustao pa je u tom stanju ostario i osijedio. Njegov ugled kod Allaha, dž.š., postao je tako veliki da se svako ismijavanje sa njim smatra licemjerstvom i velikim grijehom. U licemjerstvo se ubraja i to da se na bilo kakav način ismijavaju vjerske svetinje, da se ismijava sa Allahovim, dž.š., imenima, Allahovim poslanicima, a.s., kur’anskim ajetima, ashabima, dobrim ljudima i sa bilo čime drugim što na bilo koji način ima veze sa vjerom. Govoreći upravo o tome, Allah, dž.š., rekao je:
“A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: ‘Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.’ Reci: ‘Zar se niste Allahu, i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.’ Ako nekim od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su krivci. Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima; traže da se nevaljala djela čine, a odvraćaju od dobrih, i ruke su im stisnute; zaboravljaju Allaha pa je i On njih zaboravio. Licemjeri su zaista pravi nevjernici.’” (Et-Tevba, 65-67)
Molim Allaha, dž.š., da naša srca ispunu iskrenošću i odanošću a da nas sačuva bilo kakvih oblika licemjerstva i dvoličnjaštva! Amin!
Hatib: Kemal Halilović, IVa
