Search
Close this search box.

HUTBA

CIJENIMO VRIJEME

وَالعَصرِ

إِنَّ الإِنسٰنَ لَفى خُسرٍ

إِلَّا الَّذينَ ءامَنوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَتَواصَوا بِالحَقِّ وَتَواصَوا بِالصَّبر

Zahvala pripada Allahu dž. š. i neka je salavat i selam na našeg Poslanika, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

Draga i poštovana braćo, cijenjeni džema'te!

Vrijeme je Allahov dar i Allahova blagodat, kao i ljudski život, zdravlje, mladost i mnoge druge blagodati koje ne bismo bili u stanju nabrojati kada bismo ih konstantno evidentirali i nabrajali.

Kur'an i sunnet poklanjaju vidnu pažnju bitnosti vremena, tako da se u brojnim surama Allah dž.š., kune vremenom ili nekim dijelovima vremena, poput noći, dana, fedžra – jutra, duha – perioda nakon izlaska sunca, asra – ikindije.

U suri El-‘Asr Allah dž.š., ističe da u ovom ograničenom životu imamo veoma važne zadatke koje trebamo, prema svojim sposobnostima i mogućnostima, ostvariti, te kaže: Tako mi vremena, čovjek, doista gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.

Život na ovom svijetu je središnja faza našeg bitisanja na kome se spremamo za vječnost. Neki od samog početka spoznaju bit života i provode ga u smislenom, moralnom i pokornom životu svjesni dragog Boga. Nažalost, ogromna većina ljudi ni nakon doživljavanja pozne starosti ne dokuče ovo značenje života, prepuštajući se dokolici, besciljnom tumaranju i udovoljavanju čulnim strastima, gubeći tako dragocjeno vrijeme. Od  smrti niko nije izuzet, a vrijeme neumoljivo prolazi. Prošli dani se ne mogu povratiti, oni su daleko iza nas. Alimi iz prijašnjih generacija su imali običaj kazati da su većina ljudi ‘musevvifuni’ tj. oni koji govore ‘sevfe’, uradit ću, učinit ću pokajanje, popravit ću se … Neprekidno govorimo o nekim novim počecima. Od sutra ću početi učiti, pospremiti kuću i avliju…Od sutra ću…Neki kažu, na dijetu ću. Od sutra ću početi biti zahvalan Bogu, klanjati, moliti …  Ko nam, dragi brate, može garantirati da ćemo ostariti ili da nas smrt neće preteći? Koliko je samo zdravih umrlo, a bolesnih se naživjelo?! Svako od nas je dužan požuriti sa činjenjem dobrih djela i ispunjavanju svojih obaveza i dužnosti. Allah dž. š. u Kur'anu kaže: Zato se natječite ko će više dobra učiniti. (El-Maide 48.)

O prolaznosti i nepovratnosti vremena govorio je Hasan el-Basri riječima: Nema dana koji Ademovom sinu prođe, a da ne kaže: O sine Ademov, ja sam tvoj novi dan i svjedok sam tvom djelu. Kad odem od tebe, neću ti se više nikada vratiti. Radi šta hoćeš – naći ćeš ti pred sobom, i odgađaj šta hoćeš – neće ti se vratiti! Mali dio vremena kod Allaha znači mnogo, jer je jedna minuta kod Allaha velika i može promijeniti tasove na vagi čovjekovih djela, te uvećati deredže i stepene, a obrisati loša djela. El-Berra'a, r.a., pripovijeda: „Vjerovjesniku s.a.v.s., je došao neki čovjek naoružan, u pancirnom odijelu i rekao: „O Allahov Poslaniče, da li da se borim ili da primim islam?” On mu reče: „Primi islam, a zatim se bori.” On je primio islam, borio se, a zatim poginuo, na šta je Allahov Poslanik, s.a.v.s. rekao: „Uradio je malo, a dobio puno nagrade.” Bio nevjernik, nijedne sedžde nije obavio, primio islam, otišao u borbu, pogino i, kako reče Poslanik, a.s., uradio malo a postigao puno.

Čovjek često nije svjestan blagodati kao što su mladost, zdravlje, slobodno vrijeme dok ih ne izgubi. Zdravlje je Allahova blagodat koju moramo iskoristiti u pokornosti Allahu, dž. š., a ne u haramu. Slobodno vrijeme smo dužni iskoristiti u izvršavanju svojih obaveza prema sebi i drugima, u školovanju, obrazovanju, radu … itd. Jer, ako mi ne iskoristimo slobodno vrijeme i ne ispunimo ga korisnim sadržajima, šejtan će ga ispuniti onim što njemu odgovara i ponuditi nam zabludu umjesto istine, štetno umjesto korisnog. Zahvalnost na blagodati vremena se iskazuje sa trošenjem vremena u činjenju dobrih djela i u vječnim hajratima. Poslanik s.a.v.s., kaže: Dvije su blagodati prevarile mnoge ljude – zdravlje i slobodno vrijeme! (Buhari)

Svaki život pred koji nije jasno postavljen cilj je promašen. Da bi se ostvarili životni ciljevi treba dobro osmisliti svoje vrijeme. Mladi moraju više voditi računa o tome kako provode svoje vrijeme. To je najproduktivnije razdoblje života. Tada se najviše uči, formira odnos prema životu i svijetu, formira porodica i osigurava egzistencija. To je vrijeme ispitivanja i provjeravanja svih mogućih životnih vrijednosti. Nažalost, naša omladina ne cijeni dovoljno vrijeme. Nema jasan cilj u životu. Mnogi su noć pretvorili u dan, a dan u noć. Nažalost, ovo što se danas dešava u muslimanskom svijetu je gubljenje i tračenje vremena. Kuća ummeta je u dubokom snu, a vrata su otvorena. Ako nam vjera i znanost ne budu opsesija, naš će progres biti daleko još stotinama godina. Mladi ljudi su u prošlosti, kada je islamska civilizacija bila na vrhuncu svoje moći, bili nosioci napretka. To nisu postigli besposličarenjem nego samoodricanjem i upornim radom.

Pokušajmo zamisliti da naš život čini samo dan u kojem se nalazimo, tj. kao da smo danas rođeni i da ćemo danas umrijeti. Sav svoj trud, ambicije i težnje posvetimo današnjem danu prema ibadetu. Kažimo sebi: Danas ću sve namaze skrušeno obaviti, obavljat ću i nafile, učit ću Kur'an, spominjat ću Allaha dž. š. iz srca i smjerno ću se odnositi prema svome Gospodaru. Ako tako postupimo, postići ćemo sreću i smirenost i time ćemo na najbolji mogući način iskazat zahvalnost Uzvišenom Allahu na blagodati vremena.

Uzvišeni Gospodaru, podari nam berićet u vremenu i učini nas da budemo Tvoji zahvalni robovi. Amin!

U Velikom Čajnu, 19.02.2021.

Hatib: Muhamed Dubravac, IVa

Mentor: Amel Hasandić, prof.